Sunday, 9 October 2016

Aku, Dia & Cinta Part 2

Ok sambung cerita aritu.. 

Keesokan paginye,  dr dtg buat round.. Dr pon bagitau la yang anak aku ni Down Sindrom.. Tp mase tu aku tenang je.. Walaupon aku mamai ubat bius x abis lg tp aku paham ape yg die ckp.. Pada aku, Allah berhak nak pinjamkan ape yg die ada.  Aku jugak beruntung terpilih utk diuji sebegini.  Bkn mslh2 yg lebih berat.  Dr ckp ank aku kbe operate utk buat stoma sbb lubang anus x terbukak.. Xpe lah.. Semuanya bleh settle cuma mkn masa. 

Mase tu 31hb Ogos, pagi2 aku dah ok,  aku cpat2 ajak laki aku g tgk baby.  Xsaba sgt, xkire la die sd ke ape ke.. Yg pntg kua dr peeut aku. Sampai2 tu mmg luluh hati tgk keadaan anak yg penuh wayar,  oksigen sebesar2 tidak. Anak aku kene puasa, sbb cmane die nak berak. Mase aku pegi tu dr tgh tggu die tdo seblom buat operation.  

Pagi tu mama,  ira,  haziq teman aku. Laki aku kene p settle segala dokumen sepanjang op. Mule2 tgu dpn nicu.  Baby klua je diorg berlari nak tgk baby. Dpt jugak la tgk. Seblom op,  dr dah bgtau risiko semasa op,  sbb baby pon baru 2hari cmtu. Tp xpe la aku kene redho,  walau ape pon. 
Alhamdulillah xsampai sejam settle. Lg skali diorg berlari nk tgk baby.  Nasib baik aku naik wheelchair kalau x,  aku pon nak lari.  Mase tu mmg aku Nmpk skali imbas raut wajah die mmg ade Nmpk sd.  Mulut die Nmpk kecik,  mata die kecik,  idung pon pendek je. Tp xpe. Tu Xde mslh pun. 

Setiap kali aku g melawat anak aku,  aku menangis..  Bkn menangis Sbb die SD. Tp nangis Sbb die kene hadap kesakitan sejak die kecik lg. Hati mak Mane la yg x terusik. Laki aku la byk bg kate2 semangat, tenangkan aku.  Mak aku sentiasa ade ngan aku. Aku nmpk die pon terima seadanya cucu die Mcm tu. Die support aku 200%.. Aku kt umah pon menangis. Sbb rindu,  kesian kat anak.  Tp aku kene kuat.  Kalau aku xkuat,baby pon xkuat.  Aku kene pam susu.  Xbleh sedih. Ade skali tu,  aku nak tdo lpas nangis.. Pastu nak terlelap tu aku dgr bunyi baby nangis. Allah....  Sayunye rase..  Esoknye aku pegi, tgk2 dr tgh ramai kat katil anak aku.  Dr kate ade jangkitan kuman kat paru2. Lg la berderai air mata aku.  Aku mntak abah buatkan smyg hajat utk baby.  Mintak masjid kat kota buatkan solat hajat. Seblom tu aku tgk die mcm dah ok,  nak sihat...  Tibe2 mcmtu. Aduh pedih rase tau x.. Lg2 aku tau nosokomial infection. Tp aku xleh wat ape sbb lumrah duduk wad gitu lerr.  Baby dah start isap susu.  Tp masuk ikut tiub.  Diorg keep ckp yg anak aku xleh isap berkali2.. Die x respon bile kite masukkan sesuatu kt mulut die. Aku sedih sgt mase tu sbb aku nmpk die cm pusing sane sini nak cr tetek. Tp xleh nak bg Sbb penuh wayar.. Aku yakin anak aku bleh isap,  aku tanye2 mak aku,  cikgu semua lah.. Last2 aku bg puting.  Aku bg die isap setiap kali masukkan susu.  Die ok,  hisapan die semakin baik.. Bole tgk progresif die dr awal tu die hisap sekali,  die stop,  isap 2x stop,  tapi lame2 die isap bagus, tiub tu pon dihisapnya. 

Slame Duk kt nicu tu,  aku Bkn nk ckp ape la..  Ade pakar ramai,  Dr ramai dlm tu.. Jd pandangan berbeza,  fahaman berbeza,  setiap kali Dr round aku kalau bleh xnak dgr Sbb diorg ni byk merapu je. Kejap kate gitu kejap kate guni. Nasib baik aku paham jugak ape yg diorg ckp Walaupon ckp slow je Tp aku dgr n faham. Ade la 1 prof tu.  Prof rohana name die. Aku xde la kisah pon anak aku ni sd. Result kromosom study x kua lg.  Tp seolah2 nak komfem trus anak aku SD. "99.9% anak u SD.  bleh kate komfem la,  sbb muka die n masalah2 dia" Aku nak je sound,  selagi tak kua result jgn nak pandai2 ckp komfem.  Tuhan boleh buat mcm2 keadaan.. Ko pakar je bukan Tuhan.  Bodoh.  Nasib baik aku tgh lemah lg aku xlayan ape die ckp.  Lantak ko lah. 

Ok abis kat sini dulu Yer kwn2..